Fontana “Mladosti” akademskog umjetnika Seada Ekmečića uskoro u samom centru centra

190

Alosman Ahmetović započeo je još 2005. godine inicijativu da se fontana “Mladosti” premjesti iz zapećka na Trgu Mladih na neko centralnije mjesto, koje joj i pripada, jer je simbol grada otkako je nastala.

Nakon sada već 15 godina, fontana bi trebalo da bude premještena bliže Umjetničkoj galeriji, odnosno bivšoj zgradi poznatijoj kao “Veselin Masleša”. Ishod ove nevjerovatne upornosti, nažalost, prof. Ekmečić nije dočekao.

Alosman je napisao autorski tekst o hronologiji borbe da brčanska fontana – ribica, ponovo dobije zasluženo mjesto u gradu, koje prenosimo u cjelosti.

FONTANA PUSTA ŽELJA ILI STVARNOST

“Fontana mladosti ili ribica kako god je zovete, za projektanta nove pješačke zone kao da je bila nužno zlo koje se nije moglo u potpunosti skloniti, a niti mu dati centralno mjesto na šetalištu kako je to običaj u cijelom svijetu, većim i manjim gradovima od Brčkog.

Autor fontane Sead Ekmečić, akademski kipar, je u vrijeme određivanja lokacije živio u Parizu i izjavio je inicijativi za dislokaciju fontane da odabrani arhitekta nije koordinirao s njim prilikom izrade projekta postavljanja fontane, što je također uobičajeno u takvim situacijama.

Ekmečić nije bio zadovoljan položajem fontane izjavivši da je simbol Brčkog postao nevidljiv. Mnoge žardinjere su je optički potisnule prema ugostiteljskim objektima, pa izgleda kao privatno vlasništvo istih.

Bio sam u uobičajenoj šetnji gradom i zatekao sam arhitekta i tadašnjeg šefa Pododjela za javne poslove u blizini mjesta gdje su trebali postaviti fontanu. Prišao sam i upitao arhitekta šta ga je navelo da na tako neuobičajen način odredi mjesto za fontanu. Nije mi ništa odgovorio, odmahnuo je rukom i nastavio razgovor sa kolegom, koji mi je usput rekao da se ne miješam u stručne poslove.

Tog momenta sam odlučio pokrenuti inicijativu za izmještanje fontane!

Uskoro je u Brčko iz Pariza došao prof. Sead Ekmečić. Zamolio sam ga da se nadjemo i razgovaramo o ideji izmještanja fontane. Nekoliko dana smo u njegovoj kući sastavljali tekst za Inicijativu izmještanja fontane. Bio je jako zainteresovan, ali nije vjerovao da će se to i desiti.

Krenuo sam sa prikupljanjem potpisa sa mnogim nevladinim organizacijama kao što su Proni, mladi SDA, KUD KOLO, te sa dvojicom momaka, Damir i Nikola, koji su samnom svakodnevno prikupljali potpise. Potpise smo skupljali u poslijepodnevnim satima ispred bivše knjižare Veselin Masleša.

Važno je napomenuti da su potpise većinom davali mladi ljudi nego oni koji su mladost proveli pored naše fontane.

U periodu od 18.08. do 31.08.2009. godine prikupili smo 3063 potpisa. Radovalo me je da su inicijativu potpisivali i Aleksandar i Svetlana i Edina, Begzada, Igor i mnogi drugi građani Brčkog.

Kada smo to obavili tražili smo način kako Inicijativu proslijediti institucijama Vlade Brčko DC BiH. Pomogao nam je rahmetli Hasan Slomić, tadašnji predsjednik MZ Centar 5. Napisali smo dopis, priložili 3063 prikupljenja potpisa, pismo autora fontane prof. Seada Ekmečića i pismo podrške nevladinih organizacija.

Dana 16.09.2009. godine dopise i kopije navedenih dokumenata poslali smo Predsjedniku skupštine, kancelariji gradonačelnika, odjeljenju za javne poslove, odjeljenju za imovinsko pravne odnose i odjeljenju za podršku mjesnim zajednicama.

Prošlo je dosta vremena da niko nije ni pokušao odgovoriti na dostavljene dopise. Bili smo strpljivi, ali je bilo jasno da nema puno volje da se prihvati inicijativa i da ćemo morati sami nešto učiniti.

Profesor je gubio nadu, ali nije odustajao. Uskoro je radio na maketi nove fontane. Pridružio nam se Rifat Mujanović kako bi nam pomogao u komunikaciji sa tadašnjom vladom. Odlazio sam često kod profesora i jednog dana zatekao maketu fontane na stolu. Reče mi da to odnesem nadležnim da vide kako bi ta fontana izgledala. Odnio sam je Siniši Jovanoviću. Bio je zaista zainteresovan za ovaj projekat i obećao svoju pomoć.

Vrijeme je prolazilo, a od projekta izmještanja fontane nije bilo ništa. U međuvremenu nas je napustio prof. Sead Ekmečić ne dočekavši vidjeti novi izgled i mjesto fontane.

Pokušavao sam doći do gradonačelnika i poslije nekoliko mjeseci dobio sam termin. Sa mnom je bio Rifat Mujanović tadašnji šef odjela za javne poslove. Gradonačelnik nas je saslušao i pokazao interes. Obećao je da će zadatak dati nadležnom odjeljenju. Bio sam zadovoljan misleći da će sada sve biti drugačije i da će fontana u najskorije vrijeme dobiti svoje mjesto. Međutim, fontana i njena dokumentacija išla je od odjeljenja do odjeljenja, od referenta do referenta…

Prošlo je puno godina, kao i još posjeta gradonačelniku i dogradonačelniku koji su konačno dali početna sredstva za izgradnju fontane.

Sredstva su bila na računu, ali projekat nije pokrenut. Konačno – Džindić Ermin je počeo raditi na projektu. Nekoliko sastanaka sa ljudima iz nadležnog odjeljenja i uvijek nove primjedbe i ponove dorade. Mjeseci su prolazili ali nije bilo pomaka, dok projekat nije prešao u ruke ljudi iz Sarajeva, firmi Grizelj koji su stručnjaci za fontane. I tamo je projekat odležao više od dvije godine.

Prošlo je deset godina, a fontana još nije dobila svoje mjesto. Ipak, privodi se kraju desetogodišnja borba da se Brčkom vrati njegov simbol, da se ne nalazi samo na memorandumima Vlade Brčko DC BiH, nego da ga vidi svaki Brčak i uživa u njegovoj ljepoti.

Nadam se kad krenu prvi mlazevi vode po profesorovoj ribici u veseloj dječjoj igri, da ćemo svi biti sretni što je njegovo djelo dobilo zasluženo mjesto u njegovom gradu.”

Fondacija / Legat Ekmečić