Svi možemo proizvoditi dio hrane za sebe

61

Uvijek kada se dogode neke vanredne okolnosti, lokalnih ili globalnih razmjera, kao što su ratovi, prirodne nesreće i/ili katastrofe, dolazi do poremećaja uobičajenog načina življenja i svakodnevnih aktivnosti. U ovom slučaju uzrok je pandemija korona virusa COVID-19. Reakcija stanovništva ide u pravcu prije svega brige za vlastite živote i živote svojih najmilijih, ali i samoodržanja putem snabdjevanja osnovnim životnim namirnicama u većim količinama, što neminovno izaziva udar na kućne budžete.

Iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) daju praktične savjete, preporuke i korisne informacije na osnovu kojih se može zaključiti da su integralna i ekološka proizvodnja povrća u vrtovima ili baštama u vanrednim uslovima nešto o čemu treba ozbiljno razmisliti, čak i kad neposredna opasnost prođe.

„Strah od gubitka radnog mjesta, a time i ulaza redovnih finansijskih sredstava u domaćinstvo, dodatno usložnjavaju situaciju do mjere javljanja panike. Ta panika je veća zbog ograničenja uvoza, nabavke, pa i globalne nestašice određenih artikala. U takvim uslovima obezbjeđenje dovoljnih količina hrane za izvjestan period je od životnog značaja,“ kaže rukovodilac Zavoda za zaštitu bilja INZ Kasim Velić, dodajući da je “nažalost većina namirnica koje koristimo, a mogu se uzgojiti na našem području, na naše trpeze došla iz uvoza“.

(Gotovo) Sve možemo sami proizvesti

„Nezamislivo je da pored brašna, ulja i šećera, koje ne možemo u potrebnim količinama proizvesti na području BiH, uvozimo krompir, luk, pasulj, razne povrtlarske kulture, baš kao i meso, mlijeko i mliječne proizvode. Naše njive i vrtove smo ostavili uglavnom nezasijane, iako iza sebe u bliskoj prošlosti, tokom rata početkom devedesetih imamo neugodno iskustvo nestašice hrane i zavisnosti od humanitarne pomoći“, ističe Velić.

Zato su u Institutu napravili tabelu iz koje je vidljivo da je za sasvim dobru snabdjevnost osnovnim proizvodima, koji se uspješno mogu uzgojiti na ovim prostorima, za jednu porodicu dovoljna površina od 187 do 327 kvadratnih metara zemlje, zavisno od primjenjene tehnologije uzgoja, znanja i zemljišnih pogodnosti.

„Krajnje je vrijeme da zbog sebe i svoje porodice u kulturu življenja uvedemo uzgoj povrća u vlastitoj bašti ili vrtu, jer je očito da nije potrebna niti velika površina niti neke posebne ili specijalne alatke. Mini bašta ili vrt se može organizovati na balkonu u saksijama, a male bašte i na ravnim krovovima određenih objekata, čime bi se obezbjedili za povrće i začinsko bilje za brzu upotrebu uz i za obroke“, ističu iz INZ.

Kako navode stručnjaci INZ, u posljednje vrijeme u kuhinjama je sve popularnije uzgajanje klijanaca (microgreens) (lucerka, sočivo, pasulj, pšenica) u posudicama sa malo vode ili u specijalnim posudama. Klijanci mogu biti važan dodatak našoj svakodnevnoj prehrani, bogat su izvor vitamina, minerala, aminokiselina i antioksidansa i koji se najčešće konzumiraju u svježem stanju, te ne dolazi do gubitka hranjivih materija.

Povrće je za čovjeka izvor biološki značajnih materija, kao što su vitamini, mineralne materije, fitoncidi…

Tako vitamina C najviše ima u paprici, listu peršuna, lisnatom kupusu, luku vlašcu, listu celera, koprivi, a provitamina A (beta karoten) u mrkvi, muskatnoj tikvi, tikvi pečenki, paprici, listu peršuna i celera, dok vitamina iz grupe B ima u grašku, bijelom luku, kupusnjačama.

Karfiol, keleraba, grašak, boranija, spanać i tikva bogati su kalijumom, list peršuna, spanaća, blitve, grašak, krastavac, bijeli luk fosforom. Kalcijumom su najbogatiji boranija, spanać, salata, blitva; natrijumom blitva, cvekla, celer, spanać, mrkva; magnezijumom grašak i boranija, a po sadržaju gvožđa ističu se celer i paštrnak.

Neke vrste povrća su značajan izvor proteina (grašak, boranija, lisnati kelj, kelj pupčar, brokula), ugljenih hidrata (krompir, mrkva, cvekla, lukovi) i celuloze (paprika, kupusnjače, boranija, cvekla), odnosno balasnih materija bitnim za crijeva i prevenciju karcinoma.

Hrana kao lijek i gorivo za organizam

„Specifičan značaj za ljudski orgfanizam imaju tzv. fitoncidi – povrća sa baktericidnim, fungicidnim i protistozidnim dejstvom (bijeli i crni luk, cvekla, rabarbara, paprika, paradajz, rotkva), zatim bojene materije povrća kao što je hlorofil (spanać, kupus, list peršuna, kopriva) betaini (cvekla) i karotinoidi (mrkva). Mnoge vrste povrća su tradicionalna ljekovita sredstva u narodnoj medicinia, a konzumiranje prirodnih tvari iz zdravog povrća sprečavaju stvaranje kancerogenih jedinjenja u čovjekovom organizmu, ali i prevenciji niza oboljenja. Smatra se da čovjek treba dnevno da unese oko 400 g povrća, prije svega svježeg, a prednost ima grupa žuto-zeleno-crvenih vrsta, koje su najbogatije bioaktivnim materijama“, kaže Velić.

U INZ-u pojašnjavaju i da se sa skromnijim finansijskim sredstvima na vlastitim njivama i vrtovima može organizovati sjetva i sadnja biljaka, kroz principe integralne i ekološke proizvodnje hrane, jer se kao takva i širom svijeta sve više prilagođava zahtjevima tržišta, koji opet diktiraju kupci, a temelji se na ovoj vrsti proizvodnje hrane.